OVAJ VIRUS SIJE SMRT U SVIJETU! Za njega nema lijeka, evo koji su simptomi! – Balkanske Zvijezde

OVAJ VIRUS SIJE SMRT U SVIJETU! Za njega nema lijeka, evo koji su simptomi!

5e52fade-9ec4-4cc2-a853-129a0a0a0a64-kina-koronavirus-dijagnostika-xinhua-previewOrg-1.jpg

Daleko smo mi još od pobjede u ratu protiv virusa. Posljednjih desetljeća nekoliko je virusa prešlo sa životinja na ljude i pokrenulo velike epidemije, odnijevši tisuće života

Ljudi se bore protiv virusa još od prije nego što je naša vrsta evoluirala u današnji oblik. Za neke virusne bolesti, cjepiva i antivirusni lijekovi omogućili su nam da zaustavimo širenje infekcija, a bolesnim ljudima pomogli da se oporave. Jednu bolest – boginje – uspjeli smo iskorijeniti, ali, nažalost, ne i ostale.

Daleko smo od pobjede u ratu protiv virusa. Posljednjih desetljeća nekoliko je virusa prešlo sa životinja na ljude i pokrenulo velike epidemije, odnijevši tisuće života. Virusni soj koji je pokrenuo epidemiju ebole od 2014. do 2016. u zapadnoj Africi ubija do 90 posto ljudi koje zarazi, što ga čini najopasnijim članom obitelji virusa.

No, postoje i drugi virusi koji su podjednako smrtonosni, ako ne i smrtonosniji. Neki virusi, uključujući novi koronavirus, koji trenutačno izaziva globalnu epidemiju, imaju nižu stopu smrtnosti, ali ipak predstavljaju ozbiljnu prijetnju za javno zdravlje jer još uvijek nemamo sredstva za borbu protiv njih.

Ovo je 12 najgorih ubojica, utemeljenih na vjerojatnosti da će osoba umrijeti ako se zarazi jednim od njih.

Marburg

Znanstvenici su identificirali virus Marburg 1967. godine, kada je došlo do malih epidemija među laboratorijskim radnicima u Njemačkoj, koji su bili izloženi zaraženim majmunima uvezenima iz Ugande. Virus Marburg sličan je eboli po tome što oboje mogu izazvati hemoragičnu groznicu, što znači da zaraženi ljudi razvijaju visoku temperaturu i krvarenje u cijelom tijelu, što može dovesti do šoka, zatajenja organa i smrti.

Stopa smrtnosti u prvom izbijanju bila je 25 posto, ali je strelovito porasla na čak 80 posto tijekom epidemije od 1998. do 2000. u Demokratskoj Republici Kongo, kao i u epidemiji iz 2005. u Angoli, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Ebola

Prva poznata epidemija ebole kod ljudi istodobno je pogodila Republiku Sudan i Demokratsku Republiku Kongo 1976. godine. Ebola se širi kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama, odnosno tkivom zaraženih ljudi ili životinja.

“Poznati sojevi značajno se razlikuju u svojoj agresivnosti”, izjavila je za Live Science Elke Muhlberger, stručnjakinja za virus ebole i izvanredna profesorica za mikrobiologiju sa Sveučilišta u Bostonu.

Jedan soj, Ebola Reston, ljude uopće ne razboli. Ali za soj Bundibugyo stopa smrtnosti iznosi do 50 posto, a za sojeve u Sudanu čak 71 posto, navodi WHO. Izbijanje epidemije u zapadnoj Africi počelo je početkom 2014. te se smatra najvećom i najsloženijom epidemijom bolesti do danas.

Bjesnoća

Iako su cjepiva protiv bjesnoće za kućne ljubimce, koja su uvedena 1920-ih, pomogla da bolest postane izuzetno rijetka u razvijenome svijetu, ovo stanje ostaje ozbiljan problem u Indiji i dijelovima Afrike.

“Uništava mozak. To je stvarno, stvarno užasna bolest”, rekao je Muhlberger. “Imamo cjepivo protiv bjesnoće i imamo antitijela koja djeluju protiv bjesnoće, tako da, ako nekoga ugrize bijesna životinja, možemo liječiti toga pacijenta”, dodala je. Međutim, “ako se ne liječite, stopostotna je mogućnost da ćete umrijeti.”

HIV

U suvremenom svijetu najsmrtonosniji virus od svih može biti HIV. “To je još uvijek najveći ubojica”, rekao je dr. Amesh Adalja, liječnik zaraznih bolesti i glasnogovornik Američkoga društva za zarazne bolesti.

Procjenjuje se da je 32 milijuna ljudi umrlo od HIV-a od kada je bolest prvi put prepoznata u ranim 1980-ima. “Zarazna bolest koja trenutačno uzima najviše života jest HIV”, tvrdi Adalja.

Snažni antivirusni lijekovi omogućili su ljudima da godinama žive s HIV-om. No, bolest i dalje pustoši mnoge zemlje s niskim i srednjim dohotkom, gdje se događa 95 posto novih infekcija HIV-om. Gotovo jedna od svakih 25 odraslih osoba u afričkoj regiji HIV je pozitivna, što čini više od dvije trećine ljudi koji žive s HIV-om u cijelome svijetu.

Boginje

Godine 1980. Svjetska zdravstvena skupština proglasila je svijet slobodnim od boginja. No, prije toga ljudi su se borili protiv boginja tisućama godina, a bolest je ubijala otprilike jednoga od triju pacijenata. Preživjeli su ostali s dubokim, trajnim ožiljcima i, često, sljepoćom.

Stope smrtnosti bile su daleko veće u populaciji izvan Europe, gdje su ljudi imali malo kontakata s virusom prije nego što su ga posjetitelji donijeli u svoje regije. Na primjer, povjesničari procjenjuju da je 90 posto domaćega stanovništva Amerike umrlo od boginja koje su uveli europski istraživači. Samo u 20. stoljeću boginje su ubile 300 milijuna ljudi.

“To je nešto što je ostavilo golem trag na planetu, ne samo u vidu smrti, već i sljepoće. To je ono što je potaknulo kampanju da boginje iskorijeni sa Zemlje”, rekao je Adalja.

Hantavirus

Hantavirus (HPS) prvi je put stekao veliku pažnju u SAD-u 1993. godine, kada su zdravi, mladi zaručnici, inače Navaho Indijanci, umrli u roku od nekoliko dana od pojave kratkoće daha. Nekoliko mjeseci poslije zdravstvene službe izolirale su hantavirus od miša jelena, koji je živio u kući jednoga od zaraženih. Više od 600 ljudi u Sjedinjenim Državama zarazilo se HPS-om, a 36 posto ih je umrlo od ove bolesti, pokazuju Centri za kontrolu i prevenciju bolesti.

Virus se ne prenosi s jedne osobe na drugu, već se ljudi zaraze putem izloženosti izmetu zaraženih miševa. Prije toga, drugačiji tip hantavirusa uzrokovao je epidemiju ranih 1950-ih, za vrijeme Korejskoga rata, prema radu iz 2010. godine u časopisu Clinical Microbiology Reviews. Više od 3000 vojnika zarazilo se, a oko 12 posto ih je umrlo.

Dok je virus bio nov zapadnjačkoj medicini nakon što je otkriven u SAD-u, istraživači su kasnije shvatili da medicinske prakse Navaho Indijanaca opisuju sličnu bolest te su je odmah povezali s miševima.

Gripa

Tijekom tipične sezone gripe, od bolesti će umrijeti do 500.000 ljudi širom svijeta, navodi WHO. Ali povremeno, kada se pojavi novi soj gripe, dolazi do pandemije bržim širenjem bolesti i, često, većim stopama smrtnosti.

Najsmrtonosnija pandemija gripe, koja se ponekad naziva i španjolskom gripom, započela je 1918. godine i osiromašila je do 40 posto svjetske populacije, ubivši oko 50 milijuna ljudi.

“Mislim da je moguće da se ponovi nešto poput epidemije gripe 1918. godine”, rekao je Muhlberger. “Kada bi se novi soj gripe pojavio u ljudskoj populaciji i mogao se lako prenijeti među ljudima i uzrokovati tešku bolest, imali bismo velik problem.”

Denga groznica

Virus denge prvi put se pojavio 1950-ih na Filipinima i Tajlandu, a od tada se proširio po tropskim i suptropskim regijama svijeta. Do 405 stanovnika danas živi u područjima gdje je denga endemska bolest. Prenose je komarci i vjerojatno će se širiti dalje kako se Zemlja zagrijava.

Denga razboli između 50 i 100 milijuna ljudi godišnje, prema WHO-u. Iako je stopa smrtnosti za denga groznicu niža od nekih drugih virusa (2,5 posto), virus može uzrokovati bolest sličnu eboli koja se naziva hemoragična denga groznica, a ako se ne liječi, postotak smrtnosti je oko 20 posto.

Cjepivo protiv denge odobreno je 2019. od američke Uprave za hranu i lijekove za uporabu na djeci u dobi od 9 i 16 godina koja žive u područjima gdje je denga uobičajena i s potvrđenom poviješću zaraze virusom, prenosi CDC.

U nekim je zemljama odobreno cjepivo dostupno onima od 9 do 45 godina, ali opet, primatelji moraju odgovarati potvrđenim slučajevima denge u prošlosti. Oni koji ranije nisu uhvatili virus, mogli bi biti izloženi riziku od jako ozbiljne denga groznice, ako im se da cjepivo.

Rotavirus

Danas su dostupna dva cjepiva za zaštitu djece od rotavirusa, vodećega uzroka teške dijarejske bolesti među bebama i malom djecom. Virus se može brzo širiti, putem onoga što istraživači nazivaju fekalno-oralnim putem (što znači da male čestice izmeta dospiju u usta).

Iako djeca u razvijenome svijetu rijetko umiru od rotavirusne infekcije, ova bolest je ubojica u zemljama u razvoju, gdje tretmani rehidratacije nisu široko dostupni.

WHO procjenjuje da je u svijetu 453.000 djece mlađe od pet godina umrlo od rotavirusne infekcije u 2008. godini. Međutim, zemlje koje su uvele cjepivo izvijestile su o naglom padu hospitalizacija i smrtnosti rotavirusa.

SARS-CoV

Virus koji uzrokuje težak akutni respiratorni sindrom ili SARS pojavio se prvi put 2002. u provinciji Guangdong na jugu Kine, navodi WHO. Virus se najvjerojatnije javio kod šišmiša, zatim se prenio u noćne sisavce zvane cibetke, prije nego što je konačno zarazio ljude.

Nakon što je pokrenuo epidemiju u Kini, SARS se proširio na 26 zemalja svijeta, zarazivši više od 8000 ljudi i ubivši više od 770 tijekom dvije godine.

Bolest uzrokuje vrućicu, zimicu i bolove u tijelu, a često napreduje do upale pluća. Procijenjena smrtnost od SARS-a iznosi 9,6 posto, a dosad nema odobrenoga tretmana ili cjepiva. Međutim, nisu zabilježeni novi slučajevi SARS-a od početka 2000-ih, navodi CDC.

SARS-CoV-2

SARS-CoV-2 pripada istoj velikoj obitelji virusa kao i SARS-CoV, poznatijoj kao koronavirusi, a prvi put je identificiran u prosincu 2019. u kineskome gradu Wuhan. Vjerojatno je virus nastao od šišmiši, baš kao i njegov rođak SARS-CoV, te prošao kroz nekoliko životinja posrednika prije nego što je zarazio ljude.

Virus je od svoje pojave zarazio desetine tisuća ljudi u Kini i tisuće drugih širom svijeta. Nastavak epidemije uzrokovao je veliku karantenu Wuhana i obližnjih gradova, ograničenja putovanja u pogođene zemlje i izvan njih te velike svjetske napore u razvoju dijagnostike, liječenja i cjepiva.

Bolest uzrokovana virusom SARS-CoV-2, zvana COVID-19, procjenjuje smrtnost od oko 2,3 posto. Čini se da su ljudi koji su stariji ili imaju zdravstvena stanja najviše izloženi ozbiljnoj bolesti ili komplikacijama. Uobičajeni simptomi uključuju vrućicu, suhi kašalj i kratkoću daha, a bolest može prijeći u upalu pluća.

MERS-CoV

Virus koji uzrokuje respiratorni sindrom na Bliskom istoku, poznat kao MERS, izazvao je epidemiju u Saudijskoj Arabiji 2012., a potom u Južnoj Koreji 2015. Virus MERS pripada istoj obitelji virusa kao SARS-CoV i SARS-CoV-2 te vjerojatno također potječe od šišmiša. Bolest je zarazila deve prije nego što prešla u ljude i pokrenula groznicu, kašalj te kratkoću daha kod zaraženih.

MERS često napreduje do teške upale pluća i ima procijenjenu stopu smrtnosti između 30 i 40 posto, što ga čini najsmrtonosnijim od poznatih koronavirusa koji su sa životinja prešli na ljude. Kao i kod SARS-CoV i SARS-CoV-2, za MERS ne postoji odobreno liječenje ili cjepivo. (novi.ba/Foto:Print screen novi.ba)

Odgovori